|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
[oba oka sklopi, dobri anđele. To što noćas šutim nije zbog tebe… ti bi nešto brzo da te podigne, a meni noćas pašu stvari lagane… oba oka sklopi, dobri anđele. Nek oproste mi tvoje dječje godine… ti bi nešto vruće da te zagrije, a meni noćas pašu stvari lagane... Pusti me da drhtim i da sjetim se kako su me njene usne ljubile… neke tuge nikad se ne prebole… ubiće me zbog nje stvari lagane]
Blog je nastao 18.06.2006.
[mjesec iznad nas ima okus hostije, a cesta miris izgubljenog svijeta]
[reci mi sad šta ću sa sobom, sve mi ide nizbrdo kad te spomenem. I svaka kap moga sjećanja boli me do ludila kad te spomenem… Gradim još uvijek mostove svoje, koji neće doć do tvojih obala. Poslije stotinu suza i pogrešnih riječi već sam pomalo i umoran od poraza]
jedna malena neshvatljiva šesnaestogodišnjakinja. Neke stvari nećete shvatiti, neke ne biste trebali shvatiti, a neke ni ona ne shvaća. Za nju kažu da je malena :) , nespretna, tvrdoglava do boli, užasno nestrpljiva, teško se odljubljuje, kada se zaljubi postaje nemoguća> ili se smije ili plače, mrzi rastanke, ima nagle promjene raspoloženja, nikad neznaju što se dešava u njezinoj glavi, tajanstvena je, nemirna, ovisnica o glazbi, uvijek je spremna za svađu, treba je izbjegavati ako plane, vječita je romantičarka, često zna mislima odlutati u drugi svijet
[i često poželi nikada se ne vratiti].
voli svoje frendove & family, i oni su uvijek prvi u njezinom životu. Voli petak & subotu, Down Town & Jezero & Magnus, zoru & noć, jesen & zimu... sanjariti, pisati pjesme, sve daleko i mistično, glazbu.
ne voli laži, nepravdu, dvoličnost, izdaju, ponedjeljke, umišljenost, telefonske račune. Nikoga i ništa ne mrzi jer je još dijete i nezna mrziti. Samo nekoliko osoba ne podnosi. Više od nekoliko :)
trenutno osjeća da je po treći put spremna krenuti dalje. Vratila je nadu i povjerenje u ljude i pronašla novu ljubav ;)
sebi želi Pariz, London i Atenu.
sluša većinom metal & rock, ali ovisi o raspoloženju. Ponekad je ulovi techno-house, pa čak i trance groznica :) [HIM, S.o.a.d., EvaneScence, Nightwish, RHCP, Guns`n`Roses, Cradle of Filth, pa Morales, Guetta, Tiesto, D`Agostino].
pišite na somewhere06@net.hr
[movies]
The Crow
Honey
Sin City
Plava munja
Grad Anđela
[series]
The O.C.
One Tree Hill
CSI Miami
Grey`s Anatomy
[music top list]
HIM
Kiss of Dawn
Evanescence
Hello
Cradle of Filth
Nymphetamine
Nightwish
Nemo
Evanescence
Whisper
Within Temtation
Memories
HIM
Salt in Our Wounds
S.o.a.d.
Soldier Side
njih voli :D
Vedrana... moj anđeo čuvar. Ona je ona osoba koja je uz mene uvijek… u dosadi, pijanstvu, glupostima, zezanju… poznajem već dugo vremena… u nju imam potpuno povjerenje… dijelimo sve-prošlost, suze, smijeh i tajne. Sa njom se smijem i onda kada mi je najgore… volim je punooo :)
Jelena… my sister. To je moja sekica sa kojom imam puno zajedničkog… volimo iste stvari, istu glazbu, rođena je dan prije mene, i bliske smo sa istim osobama. Hiperaktivne budemo iste dane... kližemo se hodnicima, plešemo, "bacamo bombe", i uživamo... volim te jele :0]
LuKa... osoba koja definitivno zna oraspoložiti svakoga. I kada nije znao što se događa u meni znao je reći baš ono što treba… još jedan od moji angelsa, za kojeg uvijek imam vremena i koji zna da u meni ima prijateljicu… voli te tvoja teta :))
Anja… i nju znam od srednje. To je ludo i otkačeno biće koje obožava motore… voli društvo, i uvijek je uz mene… ona je moja telepatija i razlog prevelikih telefonskih računa… bilo bi nemoguće izdržati dan bez njezinog optimizma i smijeha… još nije prošao dan, a da se nismo čule... volim je punooo :)
Daniela… nju poznajem već sedam godina. Puno je mirnija od mene, ali to nije stalo na put našem prijateljstvu. Uz mene je bila sve ove godine, i mogu reći da smo zajendo puno prošle, a nadam se da nas puno toga još i čeka 
Ona obično prva sazna moje gluposti… i tješi me zbog onih koje imaju posljedice (a takvih ima dosta)… volim je puno :)
Martina... to je moja mala kuma. Jedna od malo osoba kojoj možeš reći sve, a znati ćeš da te razumije. Puno je toga prošla u životu, i zbog toga je cijenim. Važna mi je njezina sreća jer je ona moja nada… i stalo mi je do njezine sreće jer znam da je ona zaslužuje… volim te marty… :))
Gagi… my buraz. Otkačeno biće, jedini pravi šminker u ekipi. Još jedna osoba koja zna sve o meni. I koja me voli živcirati mojim greškama… heh buraz, nobody`s perfect :) vt
Ana... jedna od 6 plavusha. Iako smo svaki dan udaljene 60 km i viđamo se jednom tjedno to nije spriječilo naše prijeteljstvo. Ista priča, isti zaplet… a kraj oboje još uvijek čekamo :) woLLim je puno :D
Dajana… moja mala plavusha :) ona je bila uz mene kad sam imala crne dane i pomogla mi shvatiti da postoje i druge boje :) volim je jako puno :o]
Samanta... jedna mala cura koja zna razveseliti ljude svojim kiksevima. Sada se skupa smijemo osobama koje su nam prouzročile jaakooo puno problema :D al glavno da ona zna da sam ja tu za nju… my honey :)
Nikola… njega sam upoznala preko Jelene. Oni su si best frendovi još iz osnovne :) to je jedno neopisivo hiperaktivno biće na kugli zemaljskoj koje obožava gitare… i ima puunooo ljama po mobitelu… još ne kontam zbog čega… :D
Valentina... da vidimo> opisat je u par riječi-luda, nemoguća, ima super izlike mami, tvrdoglava, voli se zezati :D ma zakon je. I Anji je u rodu, pa ni da želi ne može biti normalna… :0]
JeLLena... vekyna seka blizanka... još jedna cura koja te zna nasmijati, pogotovo na račun njezine seke :) zajednički izlasci su nas zbližili i u nju imam povjerenja... v.t.p. jele :)
Anja.. to je jedna luda, otkačena i spaljena cura. Da bi bilo još gore-ona zna da je volim i na to se izvlači svaki put kad me naljuti :) al bez obzira na sve> v.t. Anja :)
njih čita :)
Anita
Anna
Alen
Dragana
Maja
matteo
neka tamo
Nicky
Sara
†HIM†
Nogometni magazin
Motocikli.com
Motori.hr
Prijatelji životinja
Blog.hr
Imageshack.us
Net.hr
T-com
FILOZOFIJA ŽIVOTA:
Budi strpljiv.
Budi otvoren.
Smij se često.:)
Sjeti se posebnih trenutaka.
Upoznaj nove prijatelje…
I nauči cijeniti stare.
Reci im koliko ti je stalo do njih.
Budi iskren.
Ne brini se.
Zaboravi probleme.
Oprosti neprijatelju.
Ispunjavaj obećanja.
Ako dobiješ novu priliku, pokušaj ponovo.
Nagradi svoje dobre ideje.
Pokušaj ne činiti greške, ako ih i učiniš, izvuci pouku.
Budi otkačen.
Vjeruj u čuda.
Promatraj sunce na nebu.
Osluškuj kišu.
Promatraj dugu i zvijezde.
Traži ljepotu oko sebe.
Smij se svim srcem.
Pouzdaj se u druge.
Daj drugima.
Budi nježan prema drugima.
Nadaj se.
Želi.
Rasti.
Radi.
Budi ono što jesi.
Imaj razumijevanja.
Pouzdaj se u život.
Vjeruj.
Utješi prijatelje.
Imaj samopouzdanja!
Uživaj u životu !
život se može razumjeti samo unatrag... živjeti se mora, ali samo unaprijed…
živjeti među tisućama osoba, a misliti samo na jednu znači voljeti je…
u prošlost nas vraćaju uspomene, a u budućnost nas vode snovi…
KISS OF DAWN, HIM
Blinded I am
And so are you
By shedding tears
Confusion that separates us two
We hold dear
Just look into my eyes
Kiss our fears goodbye
I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain that you left me with
At the kiss of dawn
I'm tired of the games
I'm playing with you
When you're not here
Death frees from the fear of dying
It's true, have no fear
Let me look into your eyes
And see death pass us by
I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain you left me with
At the kiss of dawn
I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain you left me with
At the kiss of dawn
I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
RUBY, Kaiser Chiefs
Let it never be said, that romance is dead, cos there’s so little else occupying my head… there is nothing I need except the function to breathe , but I’m not really fussed, doesn’t matter to me…
Ruby, Ruby, Ruby, Ruby
Ahaa-ahaa-aaaa
Do ya, do ya, do ya, do ya
Ahaa-ahaa-aaaa
Know what ya doing, doing to me?
Ahaa-ahaa-aaaa
Ruby, Ruby, Ruby, Ruby
Ahaa-ahaa-aaaa
Due to lack of interest tomorrow is cancelled, let the clocks be reset and the pendulums held, cos there’s nothing at all except the space in between finding out what you’re called and repeating your name…
Ruby, Ruby, Ruby, Ruby
Ahaa-ahaa-aaaa
Do ya, do ya, do ya, do ya
Ahaa-ahaa-aaaa
Know what ya doing, doing to me?
Ahaa-ahaa-aaaa
Ruby, Ruby, Ruby, Ruby
Ahaa-ahaa-aaaa, aaaa
Could it be, could it be that you’re joking with me
And you don’t really see you with me
Could it be, could it be that you’re joking with me
And you don’t really see you with me
BITTERSWEET, HIM
I’m giving up the ghost of love in the shadows cast on devotion... She is the one that I adore, creed of my silent suffocation...
Break this bittersweet spell on me, lost in the arms of destiny...
Bittersweet
I won’t give up, I’m possessed by her... I'm bearing her cross, She's turned into my curse...
Break this bittersweet spell on me, lost in the arms of destiny... Bittersweet... I want you... I wanted you... And I need you...
I needed you...
Break this bittersweet spell on me, lost in the arms of destiny... Break this bittersweet spell on me, lost in the arms of destiny...
IN THE END, Linkin Park
[It starts with]
One thing, I don’t know why, It doesn’t even matter how hard you try... Keep that in mind I designed this rhyme to explain in due time... All I know, time is a valuable thing, Watch it fly by as the pendulum swings... Watch it count down to the end of the day the clock ticks life away... It’s so unreal, didn’t look out below, watch the time go right out the window, trying to hold on but didn’t even know, wasted it all just to watch you go... I kept everything inside and even though I tried it all fell apart... What it meant to me will eventually be a memory of a time when
I tried so hard
And got so far
But in the end
It doesn’t even matter
I had to fall
To lose it all
But in the end
It doesn’t even matter
One thing, I don’t know why, doesn’t even matter how hard you try... Keep that in mind I designed this rhyme to remind myself how I tried so hard... Despite of the way you were mocking me, acting like I was part of your property... Remembering all the times you fought with me, I’m surprised it got so far... Things aren’t the way they were before, you wouldn’t even recognize me anymore, not that you knew me back then but it all comes back to me in the end... You kept everything inside and even though I tried it all fell apart, what it meant to me will eventually be a memory of a time when
I tried so hard
And got so far
But in the end
It doesn’t even matter
I had to fall
To lose it all
But in the end
It doesn’t even matter
I put my trust in you
Pushed as far as I can go
And for all this
There’s only one thing you should know
I put my trust in you
Pushed as far as I can go
And for all this
There’s only one thing you should know
I tried so hard
And got so far
But in the end
It doesn’t even matter
I had to fall
To lose it all
But in the end
It doesn’t even matter
PASSION`S KILLING FLOOR, HIM
It's poetry carved in flesh
It's beautiful hell with us
To the deadly sin we confess
(And tears of joy fill our eyes
We are safe with this bigotries
My out there prophecies of doom…
My heart's a graveyard baby
And to evil we make love
On our passion's killing floor
In my arms you wont sleep safely
And of lust we are re-born.
On our passion's killing floor.
At the first kiss the seeds
of hatred are sown
Back into darkness we flee
To tear our hearts out.
We are saved where all fates fail
The light inside of our tomb.
My heart's a graveyard baby
And to evil we make love
On our passion's killing floor
In my arms you wont sleep safely
And of lust we are re-born.
On our passion's killing floor
My heart's a graveyard baby
And to evil we make love
On our passion's killing floor
In my arms you wont sleep safely
And of lust we are reborn
On our passion's killing floor
(My heart's a graveyard baby)
Ooohhh my heart's a graveyard baby
On our passion's killing floor
(In my arms you wont sleep safely)
And to evil we make love
On our passion's killing floor
Forever more.
These lies.
Bože, suviše sam njen
dođoh da te zamolim
daj mi da je ne volim
bar na tren
Bol je stvorena od nota
I zato noćas neću pjevati o njoj
Nisam grana s bezbroj kora
Bože lud sam za njom
I sve je tako kako treba
Sve na svome mjestu
isto je ko prije
Samo fali ljubav njena
Da me vrati bar na tren
Somewhere, only we know where…nekad mi se vraćaju uspomene i lutaju mislima danima i noćima…. Samo prolaze pored mene i postavljaju nova pitanja na koje nitko nema odgovor. I onih prokletih 1000 zašto na koje nitko nemože odgovoriti još su prisutna… odustala sam. Samo od tih 1000 zašto mi se rušio moj svijet. Više ne želim biti između dvije vatre, više nemogu podnijeti neka pitanja, jer dok nisam znala odgovore bila su to samo nagađanja. Sada odgovore znam. Ne sve, ali znam odgovor na nekoliko pitanja i odgovori su… ma znate kada mislite da vam se nešto može dogoditi samo u snu???? Pa, meni se san dogodio. Ali ja ga ne želim više… ne želim taj san… i da ga želim, ne mogu jer….
ni ja neznam zašto. Možda jer mi je dosta svega i sada želim nešto sasvim drugo. Sada samo treba odustati, dignuti ruke od svega i krenuti dalje. A na to još nisam sprema...
da… neznam što dalje, a nekad se čini nebitno. Oduvijek sam pesimist, a trenutno sad-baš mi nije do pesimizma. Jer mi je krenulo, a ja na to nisam naviknuta. Uvijek je sve bilo sivo, bez smisla i na rubu katastrofe. Samo jedan dan to je promijenio 
I mjesecima kasnije ja neznam kamo da se okrenem da nekuda napokon krenem… da napokon shvatim da su suze dio prošlosti i da više nema mjesta za njih…
in the end… Izgleda da ću ipak pamtiti ovu godinu po dobrom početku. Ekipa se nije promijenila, izlazilo se svugdje [i još uvijek se izlazi] >>Magnus, Orbano, Jezero, Faraon. I dalje smo „partijaneri“
Pozdrav svima… pogotovo onima koji se samnom smiju, glupiraju, ludiraju, pjevaju, lutaju i uživaju…
Uživajte & Pusa
Dovoljna je jedna riječ koja će nas vratiti u prošlost… možda ne onu tako davnu prošlost… prije par tjedana, mjeseci… možda godina…
Postoje osobe za koje nas vežu najljepše uspomene… ako tim osobama dopustimo da nestanu, dal će i naše uspomene otići sa njima?... dal ćemo se mi i za sto godina sjetiti tih uspomena… one uspomene koje bole i koje tjeraju na suze… jer su sada samo to, uspomene…
Sva sjećanja… od osmijeha do suza… od boli do sreće… sve do jedne noći… a onda ponovo na početku…
× jer neke tuge nikad se ne prebole ×
ubit će me zbog njeg stvari lagane…
× on je sve…svijetlost u mojim očima, i rana u mojim grudima...krv u mojim venama…on je svaka zvijezda u tamnim noćima ×
× iz dana u dan tražim to NAŠE mjesto…mjesto gdje svijetli zvjezdani sjaj…tamo će biti samo moj raj ×
Neke tuge nikad se ne prebole…
Tako je sve završilo, isto tako i počinje….
Uvijek postoji ono što će nas zauvijek obilježiti…
Don't want your hand this time I'll save myself
Maybe I'll wake up for once
Not tormented daily defeated by you
Just when I thought I'd reached the bottom
I'm dying again
I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain that you left me with
At the kiss of dawn
I'm tired of the games
I'm playing with you
When you're not here
Death frees from the fear of dying
It's true, have no fear
A smoky room, a small café
They come to hear you play
And drink and dance the night away
I sit out in the crowd
And close my eyes
Dream you're mine
But you don't know
You don't even know that I am there
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Svi mi sanjamo. Zar su novi zaista toliko bolji od stvarnosti? Zašto živjeti u sedmom nebu... jer prije ili poslije pasti ćemo sa tog neba… a onda će se razlika između sne i jave činiti još većom...
Možda uspijem shvatiti dal sanjam ili sam budna… neke stvari su predobre da bi bile stvarne,a ipak stvarne su. Možda jednog dana uspijem proći cijeli put između sna i jave i na tom putu pronaći ono malo sreće… tek toliko da se jednog dijela svog života počinjem sjećati sa osmjehom…
nova godina je počela super, definitivno bolje od očekivanog... bolje rečeno, uopće nisam ništa očekivala... no hope, no fear...
(kroz posljednjih dvanaest mjeseci u njenom životu bilo je uspone i padova. Iako je shvatila neke stvari, upoznala prava lica nekih osoba, i iako je napravila puno pogrešaka ovu će godinu pamtiti po nečemu najboljemu u životu. Sve je to počelo od nove godine. Prvih pet mjeseci bila je samo na pauzi… sljedećih sedam mjeseci uživala je u godini. Njezina godina i njezini osjećaji….)
netko živi život a netko ga sanja.
Ona je svoj sanjala jer joj se stvarnost nije sviđala. Nije mogla shvatiti postupke nekih osoba, niti svoje. Iz dana u dan sve se više osjećala izguljenom. Nije mogla niti htjela pronaći svoj put koji će je voditi prema izlazu…
možda je ipak san, al san ne boli.
Njezin se svijet počeo rušiti, srećom da je nestao samo „vanjski“ svijet, ne onaj njezin. Koliko god ona pokušavala pobjeći od sjećanja, ima nešto što je uvijek vraća nazad…
u prošlost nas vraćaju uspomene.
Oduvijek je voljela ožujak, nikad nije znala zašto, nije bilo ni bitno. Još jedan ožujak koji je prošao, a da ga ona nije niti zapazila. Bio je to sjetan ožujak, sjećanja su je tjerala na suze i smijeh, al su se pojavile nove uspomene. Sjećajući se ožujka, shvatila je da je tada započela nešto novo u svojem životu…
u budućnost nas vode snovi.
Svaka njezina nada pojavila se i u najmanjem tračku sunca, svake zoru, i ponovo bi umirala noću, u tami. To nije bilo bitno, dok god je na nebu sjalo sunce. Znala je da nada postoji, iako nije u nju uvijek vjerovala...
prošlost…sadašnjost i budućnost.
Iako ju je prošlost proganjala nije željela popustiti, i iako je puno puta birala nove putove budućnosti, uvijek je postojala tipka back, da se vrati u prošlost, ali nije htjela ponovo se vraćati na staro…
vrijeme je neodređen pojam, sastaje i rastaje ljude, zaboravlja.
Ali čovjek ne.
Razlika između snova i stvarnosti postala je sve manja. Više se nije bojala uspomena… sad je stvarala nove, sa nekim drugim…
naš će život i bez nas teći.
Imala je uvijek istu naviku, koja je sada počela nestajati. Putem je zaboravila jedan dio uspomena, možda i jedan dio sebe… al ne žali. Jer taj dio nje koji je nestao nije htjela nositi sa sobom. napokon je počela vladati svojim osjećajima…
kad me pitaju vjerujem li u ljubav ne sjetim se tebe.
Ne više. Napokon je došlo ono vrijeme kada je bila sigurna da može krenuti naprijed, i da neće opet pasti, da se riješila navika, sjećanja i tipka back više nije postojala. Nema povratka…
srce ponekad ima razloge koje razum ne razumije.
Počela je shvaćati da se ponovo zaljubila, možda ponovo griješi, ali ovaj put to nije bitno…
every second chance begins with a first step.
Najljepši mjesec u cijeloj godini. Ponovo je počela osjećati se potpunom i ništa joj nije nedostajalo, čak je shvatila da nije pogriješila. Čovjek uči na greškama, ali ih ponavlja. Ovo nije bila repriza jedna njezine greške, nego nešto poznato, ali ipak novo…
noć bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjećanja.
Napokon je pao i jedan normalan razgovor sa nekim. Osjećaji su se gotovo posložili… gotovo. Nije znala da je takav, sad bi se možda i vratila, možda bi povukla neke riječi, ali sada je možda prekasno i više nije bitno…
ova igra ipak ima sretan kraj.
Tko bi rekao da će tako brzo doći kraj godine, taj 365. dan. Prosinac je bio drukčiji od svih drugih mjeseci. Za nju je bio kao onaj lanjski, sa istim likovima, ali samo su svi godinu dana stariji. Opet iste situacije, isti scenarij. Ali drukčiji završetak.
Bila je to duga godina koja je za nju prošla u treptaju oka. Bila to 2007. ili 2008. nije bitno.
Nothing else matters
Oba oka sklopi, dobri anđele
to što noćas šutim nije zbog tebe
ti bi nešto brzo da te podigne
a meni noćas pašu stvari lagane
Oba oka sklopi, dobri anđele
nek oproste mi tvoje dječje godine
ti bi nešto vruće da te zagrije
a meni noćas pašu stvari lagane
Pusti me da drhtim i da sjetim se
kako su me njene usne ljubile
neke tuge nikad se ne prebole
ubit će me zbog nje stvari lagane
(pjesma koje može opisati cijelu godinu. Iako je dovoljan i samo jedan stih. Neke tuge nikad se ne prebole…)
Sretna nova 2008. svima. želim vam puno smijeha, sreće, zagrljaja i svega što si poželite. enjoy
hellena
Jednom kad sve ovo sad bude daleko….
kad svane dan nestane mrak….
kad dođe neko
i rasplete sve što veže me,
sve niti ovog sna….
Možda tad ću ti priznat koliko sam te voljela…
život se može preokrenuti u sekundi… na bolje i na gore.
stalno sam birala povratak na početak, povratak u prošlost, jer sam znala što me čeka… iako mi se to nije sviđalo, vraćala sam se nazad.
a onda… odabrala samo nešto novo, nepoznato, što se pojavilo niotkud….
i krenula tom stazom.
bez svijetla, bez ičega na putu…
samo obrisi tame…
Da Bog da stane cijeli svijet, stane bar na tren da se opet tebi vratim…
samo nebo zna koga sam pronašla na tom putu…
da li sam nekoga našla….
da li tražim svoj dio neba…
da li sam ponovo na tebe naišla…
da li me sjećanja vode pravom stazom…
ili se ponovo vraćam na početak…
da li sam uspjela…
pobjeći od tebe…
ponekad vidim te kad zaklopim oči i zamislim te… želim da bježim, al na tebe podsjeća me…
jedino što mi je ostalo su sjećanja…
omiljena sjećanja koja nikome ne dam…
večeras bi mogla ponovo učiniti istu pogrešku…
zato me pustite…
samo večeras…
(čini mi se da živim neki tuđi život. možda jer sam skupila snage i odrekla se njega [ovaj put zauvijek] ili jer sam počela na život gledati sa one svjetlije strane [ako i ne gledam na život s te strane, bar sam je pronašla]… možda je samo stvar u tome da više ne mogu o njemu razmišljati. Jer on više nije bitan. Nedostaje mi, možda ne on, ali nedostaje mi netko s kime ću ubiti tu prazninu u vremenu. Možda je došlo vrijeme da napišem posljednje riječi o njemu… više ne pričam o njemu [sada pričam s njime]…. više se ne bojim njegovog pogleda [bojim se svoga pogleda]…. nije me strah napisati da je gotovo… strah me je povjerovati da je uistinu gotovo… na neke stvari se čovjek navikne. I znam da se na greškama uči, ali mi ih uvijek ponavljamo… znam da više ne želim u prošlost. I znam da ću to ponoviti [u nekom drugom životu], jer to nije bila greška…)
….to što noćas šutim nije zbog tebe….
Ponovo se javljaju oni dani kada nju sve podsjeća na njega… nije ni shvatila da već satima sjedi vani. Nije ni shvatila, da je došla zima… i dalje postoje noći koje provodi vani, ispod neba… njezine uspomene joj lutaju mislima, kao da nemaju kraja. Opet i opet. Prošli put se nisu posvađali. Ili se ona ne sjeća. Jer oni se uvijek svađaju. Samo su se prepirali. I to na kratko. Onda je on jednostavno popustio. Onda su razgovarali. I složili se oko puno stvari. Onda se nasmijao i zagrlio je… i... I baš taj tren vratio ju je nazad… više ni ona nezna koliko u prošlost ju je odveo taj zagrljaj. Stvara i nove uspomene. Šteta što ih ima malo. Ili ih ima puno, a ne sjeća ih se uvijek. Nije osoba koja pamti dobre trenutke. Samo one loše. Možda zato zadnjih par mjeseci uopće nezna što se događa oko nje. Jer događa se toliko toga, da ona više ne stigne sve shvatiti… niti vidjeti. Jednostavno zaboravi… ili odustane. U životu nema repriza… jer da može proživjeti neke stvari više puta onda bi stalno vrtjela iste stvari, iste trenutke…
Ona je samo jedna osoba koja pokušava naći svoje mjesto pod suncem i odgovore na njezinih 1000 zašto. Nikad joj nije bilo jasno zašto se pojavi nužno zlo, a niti zašto to nužno zlo mora imati baš njegovo ime. Pokušava stišati osjećaje u sebi i shvatiti što zaista osjeća… možda i sama zna što osjeća, ali ne želi priznati.
Svatko na nebu ima svoju zvijezdu… na njoj piše cijeli naš život, svi usponi i padovi, naši snovi i ljubavi, naše želje i problemi, naše suze i smijeh, boli i patnje… ona ne želi više biti samo zvijezda… želi biti anđeo, koji će paziti na svih (čak i na njega, a on njoj nije bitan, ili nesmije biti bitan)… želi ga čuvati od zla i putove mu osvijetliti tisućama zvijezda. Jer više ne želi osjećati onaj osjećaj straha, jeze, nostalgije i želje u istom trenu… ne želi osjećati ništa, prema njemu…
Ne živjeti, ne znači umrijeti. Ne živjeti znači ne osjećati, ne vidjeti, ne željeti…
Umrijeti znači nestati…
zaustavila bi svijet
vjetar i ljude
samo za jedan pogled
plavih očiju anđela
čineći time grijeh
a grijeh je kažu
kad zaželiš nešto više od običnog
i prihvatiš prokletstvo
kao starog prijatelja
za jedan osmijeh
na licu anđela
Više ne osjeća prazninu u sebi. Već neko vrijeme ona se osjeća potpuno. Da, čudno. Jer njoj je uvijek nešto nedostajalo. Sada nije dobro. Sada je savršeno. Dobro, ništa nije savršeno, ali njoj je savršeno, baš zato jer nije savršeno
. Njezino savršenstvo nije imati sve. Nego imati dovoljno. To sada ima. (ovo nema smisla…)
Zna da se svi ljudi mijenjaju. Samo teško je promijeniti nekoga. Možda je zato nekad mislila da se ljudi ne mogu promijeniti. Sve dok se nije ona promijenila… i sada se opet promijenila. Na bolje? To još nezna. Zasad se čini sve ok, a što je čeka sutra to nezna. Niti želi znati.
Teško je promijeniti nešto u svojem životu. Promijeniti najboljeg prijatelja. Osjećaje. Sebe. Ponekad se čini teško preživjeti neki dan. Tek čekati večer i zaspati. Moliti nebo da se sutra ne probudiš jer se sve oko tebe čini sumorno i teško. Nije tako. Da, teško je, ali u tome nismo sami. Imamo prijatelje. Oni su uz nas i mi smo uz njih. Oni nam mogu pomoći, ali ne mogu reći nešto i jedan dio naših osjećaja samo izbrisati. Ne postoje riječi koje će ti pomoći ako ti ne možeš pomoći sebi. Ona zna da su joj prijatelji željeli pomoći. Nisu uspjeli. Ona je to morala sama shvatiti. Trebalo joj je puno vremena, ali je shvatila. I tek kad je shvatila prijatelji su mogli pomoći. Sada je svima lakše. A nekima i teže
Sad svih oko sebe živcira. Pogotovo one koji su uvijek uz nju. Svima se smije jer joj je sve smiješno, hiperaktivna je. Ponekad misli da nezna biti ozbiljna. Da je zaboravila. Ali nije. Sada je samo za jedno iskustvo bogatija, nažalost
. To iskustvo nije tražila, ali ga je dobila. Želi pomoći drugima oko sebe, ali zna da ne može. Ne još. Kad oni shvate svoje osjećaje tek onda će ona moći pomoći. Kao što su pomogli njoj. Možda joj i nije žao. Više ne govori da je zadnja godina i pol bila trošenje vremena. Jer nije. Možda joj je bila najgora, a možda i nije. Ipak ima gorih stvari. Uvijek postoji nešto gore. Da, ona je živi dokaz za to. Od goreg na gore
, pa sada na bolje
Tek se uči živjeti. Još malo i uspjet će savladati i zadnju lekciju. Možda je najteža od svih, ali ona je malo tvrdoglavo stvorenje koje to može. A ako ne može, ipak hoće. Samo se nada da će i tu lekciju proći iz prve kao i sve druge.
Da, ovo izgleda jako besmisleno. Pa da samo zaključim. Ovo ljeto ne dam nikome. To su bili prelijepi mjeseci koje želim još „produžiti“. I hoću, samo da znate. Jer sam super. I zadnji ispit je savladati se u nečijoj blizini. To uspijevam. Da. Više se ne svađamo. Niti me briga za njega. I iako on misli da ga ne volim... nije bitno. Jer ima pravo (prvi put čini mi se). Samo volim pisati o njemu. Jer to je jedino mjesto gdje još govorim o njemu. Bar u zadnje vrijeme. Tu istresem sve što mi je na duši. I u odnosu na prošle postove, mislim da mi on više nije na duši. Nije bitan... ne više. Ma nije.
Besmisleno?
O da…
Pozzz ljudi
Love is Gone, David Guetta
What are we suppose to do
After all that we’ve been through
When everything that felt so right is wrong
Now that the love is gone
There is nothing left to prove
Now here’s to deny this simple truth
Can’t find the reason to keep holding on
Now that the love is gone
(Love is gone)
Love is gone
Love is gone
Love is gone
It's a hard time
Love is gone
It's a hard time
Got to find the reason
What are we supposed to do
After all that we’ve been through
When everything that felt so right is wrong
Now that the love is gone
There is nothing left to prove
Now you still deny this simple truth
Can’t find the reason to keep holding on
Now that the love is gone
(Love is gone)
What are we supposed to do
After all that we’ve been through
When everything that felt so right is wrong
Now that the love (now that the love) is gone
There is nothing left to prove
Now you still deny this simple truth
Can’t find the reason to keep holding on
Now that the love is gone (now that the love)
(Love is gone)
Love is gone
Love is gone
Got to find a reason
Got to find a reason
Got to find a reason
Got to find a reason
Got to find a reason
Got to find a reason
Got to find a reason to hold on
